Marx je mrtav
Nietzsche je posljednji put
Zalupio vratima
Lenjin se ukrcao na ubrzani vlak
Moja susjeda se budi s vlagom
Među tankim nogama i unatoč tome
Tvrdi da njezini sni
Niječu Freuda
Napokon je i Mao preplivao
Žutu rijeku
Rockefeller se ispružio
Pod sumnjivim okolnostima
Uskoro će otići Sartre
Uskoro će Krleža skrenuti iza
Ugla
Uskoro će jesenski vjetar
Zamesti lišćem
Posljednji fijaker
A ja jedem doručak u krevetu
U hotelu Playa Mazatlan
I slušam kako se kapi
Mlake suptropske kiše
Skližu niz stakla
Niz debelo meso kaktusa
Ulazi mlada sobarica i zbunjeno se smješka
Čini se kao da nešto traži
Kaže da se zove Rosa Alba
Ja je zovem hermanita
I jedem svoj doručak
I odmjeravam joj noge, godine i prsa i
Pogađam se u sebi
Da joj ponudim
Ili
Ne ponudim
Honorarnu zaradu
Za mene još nije vrijeme
Umiranja.
0 comments:
Objavi komentar