Nema drugog načina, jedna je zelena voda
Nakon dobro obavljena posla mi se uvijek vraćamo
Pristaništima iz kojih smo krenuli lukama što
Ne postoje vraćamo se slomljenih ruku
Daleki poduzetni ljudi s velikim
Iskustvima onih
Koji se spremaju na smrt plovimo
Natrag razderanih jedara
Zatrovana srca plovimo s uzburkanim mislima
Na naše žene na našu djecu tko će nam reći koliko
Odanosti skrivaju njihove duše
Koliko svagdašnjeg smisla za život
Zrače njihove oči
Bezubi stižemo tom kraju
Kojem smo uvijek išli
I ne plačemo
Već dugo u noć kad se slegne tišina u kuću
I mir kao nadgrobni spomenik zauzme
Svoje mjesto u nama bespomoćno ležimo uz žive leševe
Uz isušena prsa trule trbuhe naših žena
I kao lavež prohujalih godina slušamo kako njihovim žilama
Kola krv izjedena voda jedino mjesto što još uvijek
Čuva svježima tiha sjećanja
Na našu mladost.
0 comments:
Objavi komentar