Na planini crnoj bujica gromoglasno brza
U tom istom trenutku ti napreduješ između ponora
Vjetar vojuje u mraku s tvojim snom
Guštara zelena i bijela mladi i tisućugodišnji hrast
Vjetar te rastapa i nosi te i raznosi
Otvara tvoju misao i raspršuje je
Vihor tvojih očiju
Vihor tvog pupka
Vihor i isprazost
Vjetar te kao zrno izvlači iz ljušture
Vremensko na tvom čelu
Vremensko u tvom zatiljku u tvom trbuhu
Poput suhe grane vije te vjetar
Natovarenu bujicama snova
Zelene ruke i crna stopala grlom noćnom hridi
Povezuju tvoje tijelo usnulom planinom
Bujica bjesni između tvojih bedara
Solilokvij kamena i vode po strminama tvog čela
Tečeš kao rijeka ptica
Šumarak udvostručuje glavu poput ranjena bika
Šumarak kleči ispod krila vjetra
svaki put sve visočije bujica bjesni po tvom usnulom tijelu
Sve je tamnije.
0 comments:
Objavi komentar