Predah

18:51:00 0 comments


Dolijeću neke ptice
Ptice crne,
i neka ideja crna.

Šumori drveće.
Šum vlakova i motora.
Vraća li se ovaj trenutak,
Ili odlazi.

Tišina sunca
Nadilazi osmijehe i jecaje,
Zabija svoj šiljak
Sve do krika kamena.
Sunce – srce, kamen što kuca,
Kamen krvi što se vraća plodom:
Rane se otvaraju i ne bole.
Moj život teče nalik životu.

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar