Ona je išla dva koraka naprijed
dva koraka natrag
prvi korak je govorio dobar dan gospodine
drugi korak je govorio dobar dan gospođo
a ostali su govorili kako vaša obitelj
danas je lijep dan kao golub na nebu
Ona je nosila žarku košulju
ona je imala oči koje uspavljuju more
ona je sakrila jedan san u tamni ormar
ona je srela mrtvaca u svojoj glavi
kad je stizala ostavljala je najljepši dio u daljini
kad je odlazila nešto se stvaralo na obzorju da je
dočeka
njeni su pogledi bili ranjeni i krvarili su na brežuljku
imala je otvorene grudi i pjevala je maglu svojih
godina
bila je lijepa kao nebo pod golubom
Imala je usta od čelika
i smrtnu zastavu nacrtanu među usnama
smijala se kao more koje osjeća ugljen svoje utrobe
kao more koje je izgrizlo sva žala
more koje se prelijeva i pada u prazninu u vrijeme
oluja
kad se zvijezde ljuljaju nad našim glavama
prije nego sjeverni vjetar otvori oči
bila je lijepa na svom obzorju od kostiju
sa svojom žarkom košuljom i svojim pogledom
umornog stabla
kao nebo na konju ponad golubova
0 comments:
Objavi komentar