Rodih se među mrtvima i moj život
samo je sjećanje na njihove duše,
koje, spore i u snu, struje kroz moju krv
i raznose je nad ovim slijepim svijetom.
Zemlja ostade daleko, moje korijenje
ne zna za svježinu koja u njoj pjeva.
Tijelo je moje od nevidljiva pepela.
Mrtvi zemljini me rastavljaju.
Htio sam biti svjetlost posebnog sjaja,
sa zorom svakoga dana gorjeti,
biti zvijezda noći, vječno mlada,
koja, samotna, sama od sebe blista.
Ali evo, nisam sam, moje živo biće
uvijek mrtve nosi u svojoj utrobi.
Umrijet ću kao svi i moj život
bit će tamna uspomena u drugim dušama.
Jose Luis Hidalgo
Gospodine Vinko hvala Vam za kompletan španjolski opus a ovu bih pjesmu podcrtao kao najvažniju meni.
OdgovoriIzbriši