 |
| Ulica Manuel Altolaguirre |
Vukući po pustom pijesku
kao skut crnine svoje
svoju sjenu zarobljenu,
idem tužan i osamljen
tamo amo po obali,
sada misleć, sad ne misleć
na razloge svoje tuge.
Grad najdraži, najmiliji,
izgubih u jednom ratu!
Nikad više vidjet neću
dva visoka tornja crkve
nit pute neosjenjene
rijeka mu i puteljaka.
Grad najdraži, najmiliji
izgubih u jednom ratu!
Manuel Altolaguirre
0 comments:
Objavi komentar