Nebo je tvog žutog dodira
skrivalo
nevidljivi vrt
strasti i muzike.
Visoki bršljan krvi
grlio je tvoje kosti.
Dragost duše
- lahor drhtavi - gibao je
svaki dio tvog tijela.
Kakav divan suton
rumenila i umora
bijaše tvoja put. Bila si
kao zvijezda bez sjaja
koja je od sunca primila
svjetlo svog obrisa.
Samo ti pod stopalima bješe noć.
Bila si tamnica muzike,
muzike zatočene,
koja je tražila put bijega
u svakom tvom pokretu,
ali nije mogla izaći
i zato je provirivala kao dijete
na okna tvojih bistrih očiju.
Manuel Altolaguirre
0 comments:
Objavi komentar