Ja ne znam otkud sjeta moja,
Zašto sam tužan ja,
Davnašnja priča to je,
Koja mir neće da mi da.
Sumrak je, Rajna teče bistra,
Kroz mirisni lijepi kraj,
A vrhom brijega još se blista
Večernji sunca sjaj.
Tamo prekrasna sjedi djeva,
Čudnovatost njen je kras,
Zlatno je ruho zaodijeva,
Zlatna je njena vlas.
Zlatnim češljem česlja kose,
I slatki peva poj,
Čarima dušu svu zanese,
Glasi u pjesmi toj.
Obuzet čarima pjesme njene,
Ribar u čamcu svom,
Ne gleda vrtlog niti stijene,
Sav je opčinjen njom.
U ponoć val će oboriti,
Njega i brodić taj,
A za to s pjesmom kriva
će biti - zanosna Lorelaj.
Heinrich Heine
0 comments:
Objavi komentar