Za sve, Gospode, tebi blagodarim!
Poslije dana nemira i sjete
Ti meni rumen večernju podari,
Polja i krotkost sinje dalji sve te.
Usamljen i sad ko svagda sam, ali
Evo zalazak razli divan plamen,
Gdje večernjača zvijezda se tali,
Drhteći snažno, kao dragi kamen.
I tužnom sudbom sretan sam, jer ima
Za me radosti slatke u saznanju
Što u nijemom svom sam razmišljanju
Sām i što s tobom govorim, tuđ svima.
(1901)
Ivan Bunjin
0 comments:
Objavi komentar