Vjetar, daždić, i magla krije
Hladnu pustinju vode. Žiće
Sve do proljeća tu mrije,
Dotad svi vrtovi pusti bit će.
Sam u kući. Za štafelajem
Tamnim. I prozor pun promaje.
Jučer si sa mnom bila, ama
Tebi je sa mnom rastuženo.
Pred večer dana tog s kišama
Činiti mi se poče ženom...
Pa što, zbogom! Sam, do proljeti,
Bez žene ću bar preživjeti...
Sad oblaci, kraja im nema,
Isti, za nizom niz, prohode.
Tvoj trag pod kišom kraj trijema
Rasplinu se, nali se vode.
Bolno mi je hodati samom
U predvečerja sivom tamom.
Za tobom viknuti u trenu
Htjeh: "Vrati se, s tobom se sljubih".
No prošlosti nema za ženu:
Tuđin sam joj, jer se razljubi.
Pa što! Naložit kamin, piti...
Dobro bi bilo psa kupiti.
(1903)
Ivan Bunjin
0 comments:
Objavi komentar