Joachim du Bellay (Liré, oko 1522. - Savoj, 1. siječnja 1560.), francuski pjesnik i kritičar, član i jedan od osnivača La Pléiadea.
Joachim du Bellay je dolazio iz ugledne plemićke obitelji. Rano je ostao bez roditelja i odrastao je uz strica, kardinala, s kojim je putovao u Rim (1553. - 1557.).
Za njegov književni rad bio je presudan susret s Ronsardom, s kojim je osnovao grupu Plejada. 1549. godine objavio je zbirku petrarkističkih ljubavnih pjesama Olive. Ali du Bellay je tek kasnije dao svoja najbolja ostvarenja u zbirkama Žaljenja (»Les Regrets«, 1558), Rimske starine
(»Les Antiquites de Rome«, 1558) i Seoske igre (»Les Jeux rustiques«, 1558). Sve te zbirke nastale su pretežno u Italiji, a većinom su u obliku soneta, koji s du Bellavem definitivno ulazi u francusku poeziju. Tu je ovaj pjesnik s finim osjećanjem pjevao nestalu veličinu Rima, kao što je s dosta oštrine udarao po manama visokog društva u kojem se kretao. Možda ćemo najviše neposrednosti i čistih naglasaka naći u njegovim žaljenjima za svojom Francuskom. Du Bellay nije tako bujan ni tako raznolik kao Ronsard, ali je po svojoj suzdržanoj odmjerenosti, po unutrašnjem intenzitetu i po prisnim ljudskim tonovima njegova poezija vjerojatno današnjem čitaocu bliža od Ronsardove.
La Pléiade ili Plejada je bilo ime grupe francuskih pjesnika XVI. stoljeća, koje je okupljao predvodnik Pierre de Ronsard.
Nazvali su se po grupi od sedam helenističkih pjesnika iz Aleksandrije iz III. stoljeća p.n.e., a koji su ime preuzeli iz grčke mitologije.
Pored Ronsarda, pjesnici La Pléiadea su bili: Joachim du Bellay, Pontus de Tyard, Jacques Peletier du Mans, Rémy Belleau, Jean Dorat, Jean-Antoine de Baïf, Étienne Jodelle i Jean de la Péruse. Točan sastav ove grupe nikad nije bio definiran. U svim kombinacijama se spominju samo Ronsard, du Bellay i de Baïf.
Svoj manifest ovi pjesnici su objavili 1549. pod imenom „Obrana i ilustracija francuskog jezika“ (Deffence et illustration de la langue françoyse). Koristili su uglavnom poetske forme aleksandrijaca, oda, himni i soneta.
Članovi ovog društva pjesnika su cijenili klasične uzore, kao i ljepotu francuskog jezika. Na zahtjev kralja Franje I., pjesnici La Pléiadea su se posvetili širenju i standardizaciji francuskog jezika.
Joachim du Bellay je dolazio iz ugledne plemićke obitelji. Rano je ostao bez roditelja i odrastao je uz strica, kardinala, s kojim je putovao u Rim (1553. - 1557.).
Za njegov književni rad bio je presudan susret s Ronsardom, s kojim je osnovao grupu Plejada. 1549. godine objavio je zbirku petrarkističkih ljubavnih pjesama Olive. Ali du Bellay je tek kasnije dao svoja najbolja ostvarenja u zbirkama Žaljenja (»Les Regrets«, 1558), Rimske starine
(»Les Antiquites de Rome«, 1558) i Seoske igre (»Les Jeux rustiques«, 1558). Sve te zbirke nastale su pretežno u Italiji, a većinom su u obliku soneta, koji s du Bellavem definitivno ulazi u francusku poeziju. Tu je ovaj pjesnik s finim osjećanjem pjevao nestalu veličinu Rima, kao što je s dosta oštrine udarao po manama visokog društva u kojem se kretao. Možda ćemo najviše neposrednosti i čistih naglasaka naći u njegovim žaljenjima za svojom Francuskom. Du Bellay nije tako bujan ni tako raznolik kao Ronsard, ali je po svojoj suzdržanoj odmjerenosti, po unutrašnjem intenzitetu i po prisnim ljudskim tonovima njegova poezija vjerojatno današnjem čitaocu bliža od Ronsardove.
Nazvali su se po grupi od sedam helenističkih pjesnika iz Aleksandrije iz III. stoljeća p.n.e., a koji su ime preuzeli iz grčke mitologije.
Pored Ronsarda, pjesnici La Pléiadea su bili: Joachim du Bellay, Pontus de Tyard, Jacques Peletier du Mans, Rémy Belleau, Jean Dorat, Jean-Antoine de Baïf, Étienne Jodelle i Jean de la Péruse. Točan sastav ove grupe nikad nije bio definiran. U svim kombinacijama se spominju samo Ronsard, du Bellay i de Baïf.
Svoj manifest ovi pjesnici su objavili 1549. pod imenom „Obrana i ilustracija francuskog jezika“ (Deffence et illustration de la langue françoyse). Koristili su uglavnom poetske forme aleksandrijaca, oda, himni i soneta.
Članovi ovog društva pjesnika su cijenili klasične uzore, kao i ljepotu francuskog jezika. Na zahtjev kralja Franje I., pjesnici La Pléiadea su se posvetili širenju i standardizaciji francuskog jezika.
0 comments:
Objavi komentar