Trubite, bez, prestanka trubite, o trublje Misli
Kad Jošua, taj sanjar i prorok, ljutlt, hodo
Okolo grada i, trubeć u trublju, narod vodo
Za sobom, prvi put ga kralj uz sm'jeh gledo; drugi
Put poruku mu posla: "Zar ti bi htio sada
Od vjetra trublje tvoje da grad moj u prah pada?"
Jošue kada maknu naroda red se dugi
Sa zavjetnim kovčegom, siđoše niza stube
Djeca da, uz rug, pljuju na kovčeg i na trube.
U četvrtome hodu, žene na zidinama
Sjedile, i smijale se, i prele, i st'jenama
Na porod Aronov se bacahu sa visoka.
A peti put kad Jošua okolo grada prođe,
Na zid slijepac svaki i svaki bogalj dođe,
Pa buka nasta kao da riče divlja stoka.
A šestog puta, gore, na kulu od granita,
Gdje oro gn'jezdo gradi, i takva joj je kamu
Čvrstoća da grom zalud str'jelom se u nju hita,
Vrati se kralj, i sm'jeh mu iz puna grla prasnu,
I reče: "Ti Židovi muziku prave krasnu";
Pa, oko njega, starci što sjede s njime u hramu
Da v'jećaju predveče, u hihot udariše.
A sedmog puta, sve se zidine razvališe.
Victor Hugo
(Preveo Vladimir Nazor)
0 comments:
Objavi komentar