„Dana više nema, i svih njeg'vih slasti!
Glasa miloga i usana, ruke meke i još mekših grudi,
Toplog daha i šapata lakoga, poluglasja strasti,
Očiju svijetlih, struk, tijelo na kog pogled sludi.
Izblijedio je cvijet, pupoljaka čar,
Izblijedila ljepota, u mojim očima sjaj,
Izblijedila ljepota, iz naručja dar,
Izblijedio glas, toplina, svjetlost, Raj.
Ojačali prerano sa spuštanjem tame,
U praznični suton – prazničnu noć
Kad ljubavi mirisne upiću se same
Potka gustog mraka, tajne slasti moć;
Al' sad kada znam do kraja taj ljubavni misal,
U san idem, jer me slomi za ljubavni žal.“
John Keats
0 comments:
Objavi komentar