Ljubljena, ljubav je mučna:
katkad joj zamru čar i zanos,
al’, veruj mi, to je jedino
naše dobro: stvarnost.
Čovjek sve olako zaboravi:
živjeti, lagati, mrijeti, dati,
al’ žeđ za poljupcima
i u grob nas prati.
Ljubljena, godine i dani,
neće nikad bolje donijeti
ljudi će i sutra i zauvijek:
ljubiti, rađati, mrijeti.
I nekako, nekako to bi
trebalo zaboraviti danas:
ovaj mali, maleni zaborav
jedina je sreća za nas.
Ljubljena, znamo li mi za zaborav?
Ljubljena, dana i godina breme
neće srušiti naše zanose?
Nas neće pokvariti vrijeme?
Svejedno je kako volimo,
svejedno je što poljubac krije;
smrt je blizu, a tako je lijepo
pobijediti je.
Ady Endre
0 comments:
Objavi komentar