Sanjam je svu noć. Budim se povremeno, tek toliko da bi
osjetio kako je zapravo nema, stvarnost da je nemilosrdno
razvidna i jasna. Nezaštićeno je moje srce u ovakvoj noći,
razgoljeno za patnju. U snu ja s njom razgovaram,
prilazim joj, ne mogu svladati prokletu granicu
između nas, budim se, osjećam neizmjernu tugu -
teško mi se svila na lijevoj strani grudi. Svibanjska je ovo,
kišna noć. Sada se čuje glas ptice iz vrta. Poput suza
kaplje ta pjesma. Šapućem njeno ime, iznenađen sam
koliko sam zanesen. Ali me samo užasna, potpuna
samoća svojim bestjelesnim dlanom dodiruje ove noći.
Blaže Koneski
(Preveo Vinko Kalinić)
0 comments:
Objavi komentar