Ja sam rođak smrti.
Volim ljubavi koje ginu
I poljubiti svakog tko odlazi
U daljinu.
Volim bolesne ruže,
Žene kad od čežnje venu,
Volim sumornu, tmurnu
Maglu jesenju.
Volim kucanje tužnih satova,
Njihov smrtni, prijeteći krik:
Velike Smrti, svete Smrti
Nestalni lik.
Volim one koji putuju,
Koji plaču i bude se bez volje,
U hladnoj zori, pod injem
Sleđeno polje.
Volim umorno odricanje,
Plač bez suza, mir i odmorišta,
Mudraca, pjesnika i bolesnika
Utočišta,
Volim onog tko se obmanuo,
Tko je posrnuo, pao i kleo,
Koji ne veruje, koji je tužan:
Svijet ovaj cio.
Ady Endre
0 comments:
Objavi komentar