Vjeruj divljoj zvijeri, kamenu il panju
Život će ti proći radosno dovijeka,
Život će ti biti ljubak kao san,
Teško tebi ako vjeruješ u čovjeka.
Htjela si da budeš slobodna i sama
Bez obiteljskih spona i škrtoga kuta,
Željela si skitnju s oblakom i s vjetrom,
Da ne vidiš tragove svog prijašnjeg puta.
Htjela si ljudskim korakom umornim
Doseći svijeta vrhunce najviše,
Htjela si upoznati mora beskrajna,
Zać' im u dubine najdublje, najtiše.
Htjela si život u oblaku snova,
Dom da ti bude sva širina svijeta,
Ipak si svoj san, svoje smjelo srce
Pružila usnama zemaljskog cvijeta.
Zato si sad sama, sjediš pognute glave,
Ne vidiš čudesa, što se i sad smiješe,
Usne ti šapću dvije magične riječi:
"Uzalud bješe, o, uzalud bješe!"
Elisaveta Bagrjana
0 comments:
Objavi komentar