Elisaveta Bagrjana /bugarski: Елисавета Багряна/ (Sofija, 29. 04. 1893. - Sofija, 23. 03. 1991.) je najveća bugarska pjesnikinja između dva svjetska rata.
Afirmirala se zbirkama Vječno i sveto (Večnata i svjatata, 1927.), koja je izašla u četiri izdanja i doživjela nezapamćen uspjeh, Zvijezda mornara (Zvezdata na morjaka, 1932.) i Srce ljudsko (Srce čovesko, 1936).
Pjesnikinja je ljubavi i mladosti. Motivi su joj intimni dojmovi o životu i svijetu, pejzaži, prirodne pojave, uspomene iz djetinjstva i mladosti. Za Bagrjanovu život je satkan od detalja i nije homogena cjelina, iako je njegov najeminentniji izraz, čovjek ga doživljava parcijalno i kroz sebe, te na temelju takva doživljaja gradi svoju viziju svijeta. O tom svom introspektivnom odnosu prema stvarnosti Elisaveta govori neposredno i lirski, smjelom metaforom i leksikom, stihom koji je izvanredno pokretljiv, milozvučan, protkan unutrašnjim ritmom doživljaja. Njena je poezija kvalitetno nova pojava u bugarskoj književnosti - sva je u eksperimentima, u traženju primjerenijih mogućnosti pjesničkog objektiviranja ličnosti i života.
0 comments:
Objavi komentar