Danas kao juče, sutra kao danas,
uvijek ista stvar!
Nebo posve sivo, i obzorje vječno,
i hodaj, hodaj sam!
I srce se miče uvijek u svom ritmu,
kao glupi stroj,
pamet nerazumna, u zakutku mozga,
u snu spava svom.
Duša neprestano u sebi zamišlja
i traži neki raj;
posao bez svrhe, val koji se valja,
zašto? Tko to zna!
Glas koji bez stanke i u istom tonu
pjeva isti pjev;
kaplja jednolična što ne stajuć pada,
to je usud njen.
Tako dani klize jedni za drugima
i put slijede svoj,
danas ko i jučer, ne donose nam
ni radost ni bol.
Katkada, s uzdahom, moje davne muke
dođu mi u san...
Bol je vrlo gorka, ali ipak: patnja
to je život naš!
Gustavo Adolfo Bécquer
(Prijevod: Nikola Miličević)
0 comments:
Objavi komentar