Ako na ljuljanje zvončića plavih
s balkona tvog
pomisliš da to uzdišuć prolazi
vjetar plah,
znaj, to sakriven u zelenom lišću
uzdišem ja.
Ako li, čuvši za leđima svojim mutan
nejasan šum,
pomisliš da te imenom tvojim zvao
daleki glas,
to te iz tame kojom si ovijena
dozivam ja.
Ako ti kada u dubokoj noći srce
obuzme strah,
kad na usnama svojim osjetiš nečiji
vreli dah,
znaj, premda nevidljiv, to pored tebe
dišem ja.
Gustavo Adolfo Bécquer
(Prijevod: Nikola Miličević)
0 comments:
Objavi komentar