Danas opet vidjeh na žalu,
Gdje po pijesku crtaš čudne šare.
Stigne pjena, nošena na valu,
Pa se od nje svi crteži kvare.
Sav u igri nestašnoj, k'o dijete,
Crtao si uvijek nešto nova,
Al' s pučine valovi dolete,
Pa izbrišu zagonetna slova.
Gledao si me s osmijehom i šalom,
Ni ne sluteć koliko trpjet mogu
Gledajuć, kako val za valom
S pijeska briše stope tvojih nogu.
Marie Luise Kaschnitz
0 comments:
Objavi komentar