Svijet ne može pokazat ljepše stvari:
Tupe je duše tko bi proći smio
Uz prizor tako uzvišen i mio:
Grad sada, poput ruha, nosi čari
Ljepote jutra: tihi leže stari
Brodovi, kule, crkve, tornji, cio
Taj sklad u polja i svod što se slio;
Sve blista, sja, kroz zrak što čist se zari.
Sunce još nikad ne prosu toplinu
Tako na brijeg, na stijenu i dol svježi;
Ne vidjeh nikad još takvu tišinu.
Rijeka po svojoj miloj volji bježi;
Bože, i kuće ko da u san plinu;
I svo to moćno srce mirno leži.
William Wordsworth
(Preveo Luko Paljetak)
0 comments:
Objavi komentar