Večer je tako divna, mirna, čista,
Sveti tren tih je poput Sestre časne
Što smjerna moli; krupno sunce gasne,
U svoj se spokoj utapa i blista;
Nježnost se neba širi iznad mora:
Poslušaj! moćno Biće već je budno,
I vječnom kretnjom stvara buku čudno
Nalik na grom što ječi iznad gora, Djevojko,
Dijete, što si sa mnom sada,
Tronuta ako nisi, nisi kriva,
Manje božanska tvoja narav nije;
U Abrahama krilu ležiš mlada,
Svetinju štuješ koju sam hram krije,
S tobom Bog, i kad ne znamo to, biva.
William Wordsworth
(Preveo Luko Paljetak)
0 comments:
Objavi komentar