Samo se jedan čovjek rodio,
samo jedan čovjek je umro na zemlji.
Tvrditi suprotno čista je statistika,
zbrajanje je nemoguće.
Ne manje nemoguće nego izbrojiti miris
kiše sa snom koji ste sanjali onomad,
Taj čovjek je Odisej, Abel, Kain,
prvi čojvek koji je rasporedio zvjezdani svod,
čovjek koji je podigao prvu piramidu,
čovjek koji je napisao heksametre Knjige mijena,
kovač koji je urezao ruže na
Hengistovom maču, strijelac Einar Tambarskelver,
Luis de Leon, knjižar koji je rodio
Samuela Johnsona, Volterov vrtlar, Darwin
na pramcu Bigla, Židov u odaji za mrtvace,
vremenom ti i ja.
Jedan jedini čovjek je umro u Ilionu,
kod Metaura, Hestingsa, Austerlica,
Trafalgara, Getisberga.
Jedan jedini čovjek je
umro u bolnicama, brodovima,
u teškoj samoći, u ložnici navike i ljubavi.
Jedan jedini čovjek je gledao široku zoru.
Jedan jedini čovjek je na nepcima
osjetio svježinu vode, ukus plodova i mesa.
Govorim o jedinom, jednom, onom što je uvijek sam.
Jorge Luis Borges
0 comments:
Objavi komentar