Moje knjige (koje ne znaju da ja postojim)
isto toliko su dio mene kao i ovo lice
sa prosjedim zaliscima i sivim očima
koje uzalud tražim u prozorskom staklu
i koje opipavam zgrčenom šakom.
Ne bez izvjesne logičke gorčine
mislim da se suštinske riječi
koje me iskazuju nalaze u ovim listovima
što ne znaju tko sam, ne u onim koje sam ispisao.
Tako je bolje. Glasovi mrtvih
reći će me zauvijek.
Jorge Luis Borges
0 comments:
Objavi komentar