Ovdje je sve od mijene jesenje.
Vjetar strepi
hoće li još naći na obali šum
lelujavih seoba.
Trava zna da oblak rasijani
neće više doći da je uspava.
Tko je odviše siguran neka drhtaj grana sluša!
Neka ne dotiče cvijet
ako se boji krhkoće ljubavi.
Ona je sva od sumnje i sna.
Sve je u njoj mijena jesenja.
Noći nad praznom cestom nadnesena,
zanjiši stabiljke visoke. U tišini
slušaj travu kad sakriva svoj šum
i predosjeća vihor.
Vesna Parun
0 comments:
Objavi komentar