Janka Kupala / bjeloruski: Янка Купала / (Viazynka, 07. srpnja 1882 - Moskva, 28. lipnja 1942), pseudonim je bjeloruskog pjesnika i književnika Ivana Dominikoviča Luceviča.
Kupala se smatra jednim od najvećih bjeloruskih pisaca 20. stoljeća. Uz Jakuba Kolasa, osnivač je suvremene bjeloruske književnosti i tvorac bjeloruskog književnog jezika.
Porijeklom je iz siromašne seljačke obitelji.
Pismenosti se učio sam. Književnim radom počinje se baviti 1905. godine. Prva njegova zbirka pjesama je Frula (1908), u kojoj pjeva o patnjama seljaka bezemljaša. Čim se pojavila bila je odmah zabranjena. Do Revolucije je objavio zbirke: Guslar (1910.), Putovima života (1913.) i dramu Raskinuto gnijezdo (1913.). Iako je ostao pjesnik raspotoženja i nada bjeloruskog seljaštva, u nekim od spomenutih djela, napisanih u ozračju poraza revolucije 1905. godine, vlada pesimizam i nevjerica u bolju budućnost.
Do Oktobarske revolucije Kupala stoji na pozicijama bjeloruskog nacionalizma. Idealizira drevnu "Litvansku Rusiju". Revoluciju 1917. godinu dočekuje kao ostvarenje davnog sna o nezavisnosti. U sovjetskoj stvarnosti nalazi novo vrelo inspiracije, pjevajući o preobražaju Bjelorusije.
Umoro je zagonetnom smrću 28. lipnja 1942. godine, tako što je pao niz stepenice u hotelu Moskva. Istraga je službeno zaključila da se radilo o slučajnom padu, dok su nagađanja ostala uvjerena kako se radilo o samoubojstvu ili ubojstvu.
Kupala se smatra jednim od najvećih bjeloruskih pisaca 20. stoljeća. Uz Jakuba Kolasa, osnivač je suvremene bjeloruske književnosti i tvorac bjeloruskog književnog jezika.
Porijeklom je iz siromašne seljačke obitelji.
Pismenosti se učio sam. Književnim radom počinje se baviti 1905. godine. Prva njegova zbirka pjesama je Frula (1908), u kojoj pjeva o patnjama seljaka bezemljaša. Čim se pojavila bila je odmah zabranjena. Do Revolucije je objavio zbirke: Guslar (1910.), Putovima života (1913.) i dramu Raskinuto gnijezdo (1913.). Iako je ostao pjesnik raspotoženja i nada bjeloruskog seljaštva, u nekim od spomenutih djela, napisanih u ozračju poraza revolucije 1905. godine, vlada pesimizam i nevjerica u bolju budućnost.
Do Oktobarske revolucije Kupala stoji na pozicijama bjeloruskog nacionalizma. Idealizira drevnu "Litvansku Rusiju". Revoluciju 1917. godinu dočekuje kao ostvarenje davnog sna o nezavisnosti. U sovjetskoj stvarnosti nalazi novo vrelo inspiracije, pjevajući o preobražaju Bjelorusije. Umoro je zagonetnom smrću 28. lipnja 1942. godine, tako što je pao niz stepenice u hotelu Moskva. Istraga je službeno zaključila da se radilo o slučajnom padu, dok su nagađanja ostala uvjerena kako se radilo o samoubojstvu ili ubojstvu.
0 comments:
Objavi komentar