U tramvaju broj jedanaest
momak djevojku
drži na koljenima.
U tramvaju broj jedanaest
dva Crnca promatraju
plavu ženu.
U tramvaju broj jedanaest
vozačica ljutito zvoni kamionu
koji joj je prepriječio put.
U tramvaju broj jedanaest
grbava starica se sagnula
da zaveže cipelu.
U tramvaju broj jedanaest
u kutu otraga stojim s tulipanima
koje su mi poklonili u školi.
Više i ne znam u kojoj je to školi bilo
jer me bole noge i jer razmišljam
hoće li brzo uvenuti to cvijeće,
brže negoli stignem u Dubravu
u autobus za Studentski grad.
I još me usput muče beznadno
četiri pitanja koje me se ne tiču
i na koja nikad neću dobiti odgovor.
Hoće li momak i djevojka roditi djecu.
Ima li grbava starica
još koji par cipela.
O čemu je razmišljala plava žena
dok su je dva afrička studenta
krotko promatrala.
I najzad, što bih uradila ja
da sam na mjestu vozačice tramvaja
i da mi se crni mačak
ispriječio na put.
U tramvaju broj jedanaest
nema više nikoga. Nema čak ni tramvaja.
A ja sam ona starica koja se sagnula
da zaveže cipelu. I zaspala
na klupi, u Dubravi,
čekajući autobus.
Ja sam crna kvrgava maslina
izrasla u tom tramvaju broj jedanaest
i raste još uvijek, odavno,
od prve vožnje u njemu, prije skoro pola stoljeća
pa do danas, večeras, sutra
a da mu nikad nije sasvim pripadala
tom tramvaju broj jedanaest.
Tom tramvaju broj jedanaest
tisuća puta jedanaest.
Crno, crno stablo masline.
Stablo: tramvaj broj jedanaest.
Crna maslina.
Maslina ja.
Od zelenog put crnog, i natrag.
Od Dubrave do Črnomerca.
Od Črnomerca do Dubrave...
Crno i zeleno.
Zeleno i černo.
Dubrava - Črnomerec.
Črnomerec
Ja.
Mene neće više ovdje biti.
Ali ostat će taj tramvaj
broj jedanaest.
I njegovo zvonce.
I njegova nervoza.
I njegova posvemašnja
apatija spram čovjeka.
Tramvaj broj jedanaest
od Dubrave do Črnomerca.
Moja ostavština jedina.
Moj zahrđao spomenik.
I ne treba mi nikakav drugi.
Ovo je spomenik
onoj koja jesam.
Sve drugo bilo bi
tužna krivotvorina.
Moj spomenik. Moje drugo ja.
U tramvaju broj jedanaest.
U tramvaju broj jedanaest.
U tramvaju...
jedanaest...
Vesna Parun
0 comments:
Objavi komentar