Nazvat ću pustinjom zamak koji si bila
Noću ovaj glas, odsućem tvoje lice,
I kad budeš pala u jalovu zemlju,
Ništavilom ću nazvat munju što te nosila.
Umrijeti, zemlja je koju si ljubila. Stižem
Al vječito tvojim sumračnim putovima.
Razaram tvoju žudnju, tvoj oblik, tvoj spomen,
Neprijatelj sam što prema tebi neće imat smilovanja.
Nazvat ću te ratom i uzet ću
Spram tebe slobodu rata: Imat ću
U rukama tvoje lice mrko i ispresijecano,
U svom srcu ovu zemlju koju obasjava oluja.
Yves Bonnefoy
0 comments:
Objavi komentar