Kuća se naherila pod krošnje,
vjetar je kleknuo ispred vrata,
strah je podvio rep,
zvijezde su se poredale,
anđeli su počasti prepustili noć.
Zemlja je kadionica,
tama žeravica,
čovjek tamjan.
Padam na oganj,
na slatko tinjanje,
postajem mirisom.
Edvard Kocbek
0 comments:
Objavi komentar