Na trgu mlaz se u zrak vine,
na njem se kugla smjelo giba,
kad klizne, on je k sebi svine.
I ljubav tako, kada mine
čovjeka, ponovno ga ziba.
Pod vodoskokom je caklina,
gledaju lica tog je časa,
neumorno ih mami dubina.
Na dnu je ljubavi tišina,
zaronimo u nju bez glasa.
Edvard Kocbek
(Preveo Vjekoslav Boban)
0 comments:
Objavi komentar