Kakva nesreća, a stvoren si
za lijepa i velika djela;
ta tvoja nepravična sudba svagda
da ti uskraćuje poticaj i uspjeh,
da te ometaju obične navike,
tričarije i ravnodušnost.
I kako je užasan dan kad popuštaš
(dan kad odustaješ i kad ustukneš)
i kad krećeš pješke k Susi
i kada stižeš kod kralja Artakserksa
koji te milostivo prima na svoj dvor
i daje ti satrapije i slično.
A ti to prihvaćaš bespogovorno,
sve te stvari koje ne želiš.
Za drugim plače tvoja duša, drugo bi htjela:
odobravanje naroda i mudraca,
teško i neprocjenjivo bravo:
Agoru, Teatar, Lovorove vijence.
Kako ti to može dati Artakserks,
kako da sve to nađeš u satrapiji,
a bez toga kakav ćeš život provesti?
Konstantin Kavafis
0 comments:
Objavi komentar