O dični ziđe, o kule krunjene
slavom i čašću, ponosne od sjaja!
O rijeko, kralju andaluškog kraja,
prepuna pijeska i zlaćane pjene!
O gorda brda, o vi, polja ravna,
nebo vas štiti, zlati svjetlost dana!
O domovino moja izabrana,
uvijek na maču i na peru slavna!
Ako ostaci tog ruševna grada,
što ga Dauro svojom vodom mije,
ne bjehu vazda u srcu tvom sinu,
nek oči moje ne vide nikada
zid tvoj, ni kule, rijeku, ni planinu,
o zavičaju, o cvijete Španije!
Luis de Góngora
0 comments:
Objavi komentar