Na brijegu, na visini,
Dvore krije noćni mrak;
A pod njima u dolini
Zveči mača udar jak.
To su braća što u jadu
Ljuto dijele megdan ljut.
Kaži tko to braću mladu
na krvavi nagna put?
Laurino oko jasno
među braćom zače boj;
Oba brata ljube strasno,
Oba daju srce njoj.
Al s kog ginu njene grudi?
S kog je zgara plamen lud?
Ne, to niko ne presudi -
Maču ti izreci sud!
I boj poče, sve zvek življi,
Mač udara o mač jak;
Čuvajte se borci divlji,
Zlu kob hrani noćni mrak.
O, krvava braco, jao!
Jao dolo krvava!
Gle, do borca borac pao,
Kroz njih ljuta mača dva. -
Stoljeća su prošla mnoga,
Minu mnogi naraštaj;
Pusti dvori s visa svoga
Tužno motre kobni kraj.
Al još noću sjenke dvije
Po dolini blude toj;
I ponoćni čas kad bije,
Braća počnu krvav boj.
Heinrich Heine
0 comments:
Objavi komentar