Alojz Gradnik (Goriška Brda, 03. kolovoza 1882. - Ljubljana, 14. srpnja 1967.), slovenski pisac i prevoditelj.
Gradnik je rođen u selu Medana u regiji Goriška Brda koja su se tada nalazila u Austro-Ugarskom Carstvu, a danas su dio slovenske pokrajine Goriške. Otac mu je bio slovenski seljak iz siromašne obitelji koji je stekao poprilično bogatstvo proizvodnjom vina. Majka mu je bila Furlanka iz grofovije Gorice i Gradiške.
Gradnik je polazio prestižnu višejezičnu državnu gimnaziju u Gorici, a nakon toga je krenuo na studij prava u Beču. Nakon diplomiranja 1907., služio je kao okružni sudac u gradu Puli, u Gorici i nekoliko manjih gradova diljem Austrijskog primorja. Godine 1920., nakon talijanske aneksije Julijske krajine, emigrirao je u Kraljevinu Jugoslaviju gdje je nastavio karijeru suca. U kasnim 1920-ima radio je kao stručni savjetnik u Ministarstvu pravde u Beogradu. Kasnije je imenovan članom Visokog suda za sigurnost države u kojem je provodio politička suđenja. Od 1936. do 1941. radio je kao član takozvanog Stola sedmorice, prizivnog suda koji je imao jurisdikciju na svim bivšim austrougarskim dijelovima Jugoslavije.
Nakon što su sile Osovine napale Jugoslaviju u travnju 1941. nove fašističke vlasti Nezavisne Države Hrvatske su ga razriješili službe. Tada se vratio u Ljubljanu. Između 1942. i 1943. talijanske fašističke okupacijske snage internirale su ga u koncentracijski logor Gonars. Iskustvo koncentracijskog logora snažno će utjecati na kasniju njegovu poeziju. Nakon kraja Drugog svjetskog rata vratio se u Ljubljanu gdje je proveo ostatak svog života kao umirovljenik. Nakon rujna 1947., kada je Jugoslavija pripojila Slovensko primorje, redovito je posjećivao svoje rodno selo, provodeći većinu ljeta pišući poeziju.
Unatoč nekoliko ljubavnih afera u mladosti, većinu svog života proveo je kao neženja.
Gradnik je bio poliglot: osim slovenskog, tečno je govorio talijanski, furlanski, njemački, hrvatski, srpski, engleski i francuski. Također je govorio ruski, mađarski, španjolski, latinski i starogrčki, a studirao je nekoliko orijentalnih jezika poput sanskrta, farsija, bengalija i mandarinskog.
Umro je u Ljubljani.
Gradnik je rođen u selu Medana u regiji Goriška Brda koja su se tada nalazila u Austro-Ugarskom Carstvu, a danas su dio slovenske pokrajine Goriške. Otac mu je bio slovenski seljak iz siromašne obitelji koji je stekao poprilično bogatstvo proizvodnjom vina. Majka mu je bila Furlanka iz grofovije Gorice i Gradiške.
Gradnik je polazio prestižnu višejezičnu državnu gimnaziju u Gorici, a nakon toga je krenuo na studij prava u Beču. Nakon diplomiranja 1907., služio je kao okružni sudac u gradu Puli, u Gorici i nekoliko manjih gradova diljem Austrijskog primorja. Godine 1920., nakon talijanske aneksije Julijske krajine, emigrirao je u Kraljevinu Jugoslaviju gdje je nastavio karijeru suca. U kasnim 1920-ima radio je kao stručni savjetnik u Ministarstvu pravde u Beogradu. Kasnije je imenovan članom Visokog suda za sigurnost države u kojem je provodio politička suđenja. Od 1936. do 1941. radio je kao član takozvanog Stola sedmorice, prizivnog suda koji je imao jurisdikciju na svim bivšim austrougarskim dijelovima Jugoslavije.
Nakon što su sile Osovine napale Jugoslaviju u travnju 1941. nove fašističke vlasti Nezavisne Države Hrvatske su ga razriješili službe. Tada se vratio u Ljubljanu. Između 1942. i 1943. talijanske fašističke okupacijske snage internirale su ga u koncentracijski logor Gonars. Iskustvo koncentracijskog logora snažno će utjecati na kasniju njegovu poeziju. Nakon kraja Drugog svjetskog rata vratio se u Ljubljanu gdje je proveo ostatak svog života kao umirovljenik. Nakon rujna 1947., kada je Jugoslavija pripojila Slovensko primorje, redovito je posjećivao svoje rodno selo, provodeći većinu ljeta pišući poeziju.
Unatoč nekoliko ljubavnih afera u mladosti, većinu svog života proveo je kao neženja.
Gradnik je bio poliglot: osim slovenskog, tečno je govorio talijanski, furlanski, njemački, hrvatski, srpski, engleski i francuski. Također je govorio ruski, mađarski, španjolski, latinski i starogrčki, a studirao je nekoliko orijentalnih jezika poput sanskrta, farsija, bengalija i mandarinskog.
Umro je u Ljubljani.
0 comments:
Objavi komentar