Da sam drvo
poželio bih biti brod
odvodio bi ljude
u sve krajeve svijeta
da vide koliko nisu vidjeli
i kako je Zemlja lijepa
i zašto je sasvim glupo
biti zadrt, sebičan
i usidren uvijek
na istom mjestu
Da sam kamen
želio bih biti kuća
jer i kad su nemogući
i kad bi ih najradije
nogom u oh, ah i uh
gledano iz druge
perspektive
svako je
ljudsko čeljade
lijepo
dok spava
(neki čak
i kad se
probude)
Ali, za ime Božje
i ja sam samo čovjek
koji poslije svakog dana
zaluta u noć
koja uvijek iznova
moguće čini nemogućim
ali i nemoguće mogućim
pa mrtav umoran
sanjarim
kao živi
mjesečar
(i kad nema
mjeseca)
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar