Jesenska suita



Šetamo ja i ti - sam sam
gledamo lijepa stabla žutog lišća
jesen je - ti si sama - mi smo
o prijateljice, djevojko - ne mogu ti reći: Draga -
koja se gubiš u zlatnim alejama
voliš me ili ne voliš - uopće ne govoriš
živimo u suprotnim dijelovima grada...
Ali se jednako budimo čisti od noći
koja je prošla - i u haljinama nalazimo
poznati okus dana.
I zastanemo pred izlozima ili pod kestenom
i dugo se okrećemo na nekom trgu
zajedno sa suncem i golubovima
zarumenjeni slobodom.
Neznanko nježna koja živiš sasužnjena
kućama i mnogim stranim ljudima
slično kao i ja - samo nas nebo spaja
samo ista jesen - lišće koje pada
samo žamor i šutnja i mukli krik
velikoga grada.