Moj anđeo čuvar stari:
gluh i sanjiv.
Osamljena ptica više ne pjeva i ne dolazi na moj prozor.
U mojim rukama,
pojavljuju se sjene nepoznatoga kontinenta;
moje se noge bune, oči jasno vide
samo
uspomene,
ali
bdiju nad postojećem svjetlosti.
Otišli su prijatelji obavijeni svojim ogrtačima,
kralježnica slabi,
priljubljuje se uz kožu lica,
uz njegov osmijeh.
U bogatoj rijeci više nema vode.
(Na hrvatski prevela:
Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar