Slutnjama okovani

Vinko Kalinić 07:13:00 0 comments Moje pjesme Vinko Kalinić

U provaliji crnoj ovog crnog svemira

dani su naši crni, kao ugar
kao uzburkani talog nemira

zemlja diše, tužnu pjesmu svira:
od iskona do iskona, od izgona do izgona
dušama našim nema mira

sve pojave, sva bića i sve stvari
u disanju zemlje – sve prljavim se čini! –
sve se gubi, sve nestaje, sve se kvari

mi putnici smo, što su vječito na putu:
ponekad smo sretni, a ponekad skršeni
- razbijeni ko staklo ležimo u kutu

gdje smisao je svega, svemu gdje je svrha
kad sve je tako lomno,
kad sudbina naša tako je krhka?

noći su naše, naši su dani
naša jutra, večeri naše, i mi smo sami
crnom slutnjom okovani

i možda tek ljubav svojom ljepotom
kadikad bljesne i vedra ponese
užarenu svjetlost našim životom

možda tek njena varljiva misao
nemirnom bivstvu podari smisao

Vinko Kalinić