Kad je riječ o poeziji



Na spomen mojoj majci

Ako mi netko dođe s time
Što je poezija
Ja mu redovito kažem da bih volio
Još koju godinu poživjeti u Sukošanu
Ili na jednoj razglednici
Filip Jakova i nadživjeti gazde
Ovoga vremena i da stvari nisu
Tako skupe danas

I ako mi moj sugovornik kaže
Da ta mjesta baš ne znače
Bog zna što
Da ne mogu izdržati usporedbu
S Monte Carlom ili obalom Waikiki
Ja ga samo pogledam
Povučem dim i odgovorim mu
Da je on u pravu
Jer je to u neku ruku točno
Istinito i prema tome
Lijepo

Ali kad je riječ o poeziji
Ja ću uvijek naći način
Da svratim razgovor
Na Sukošan i Filip Jakov
Premda to nisu vrlo važna mjesta
I danas mi dostaju da bih znao
Da je poezija poput ljudi
Bjesomučna gesta
U neizmjernom oku inače sasvim
Nepristranog plavetnila.