Ja VJERUJEM u anđele: ima ih posvuda.
Na mostovima danju stoje od mramora,
Nepomični s nasmijanim licem prema nebu.
A kad dođe večer i svjetiljke se pale
I vode tmaste dobiju prelive ko svila,
Anđeoska lica od noći i od svjetala se ozare
I lete k nebu, k drugim kerubinima,
Jer svi anđeli Božji imaju krila.
(I kose im lepršaju na vjetru u jesen,
Kad lišće pada
U džardinima).
***
Zemlja je nastanjena anđelima.
Sretam ih svaki dan.
Jedan mi kaže uz put koliko je sati,
Veseo što može da mi pomogne,
Drugi, kada padne mrak,
Ljubazno mi veli pravac puta.
(Jedan od tih, koji paze, da čovjek ne
zaluta
I da u velegradu ne izgubi vlak.)
***
Ali najanđeoskiji anđeo u cijelom mom životu
Bijaše jedan ptičar.
Anđeo je sjedio na prašnom asfaltu,
A ja sam baš prolazio.
Bio sam malo gladan, od prašine i od
Bola.
U grlu me peklo, žeđao sam.
Na zidovima svugdje pisalo je:
-Pijte Coca-Cola!
Anđeo – taj ptičar – pozvao me k sebi,
I reče mi, kako sve je san:
Moj umor, žalost večeri, šum u
Krošnjama.
U gajbicama pjevale su ptice
Svih mogućih boja.
1948.
0 comments:
Objavi komentar