Uvodna meditacija iz "Jeke"

11:15:00 0 comments


Srce je ovdje kao prošlost
Pjesma je još samo kolebanje
Pjesnici su živi iz bojažljivosti
Ima tu sjaja ali nema topline

Više ne spašavamo ono što spominjemo
Jer riječi su sada samo upotrebljive
S pjesmom bi se moralo raditi

Poslije srca uzaludna je matematika,
Što možemo izračunati to možemo nadživjeti
I svaku vještinu procijeniti i platiti

Neki sami tuguju ali to nije pobjeda
Smrt se ne pobjeđuje u društvu sjena
Obnovljene priče su za kazalište
Samo pravi život izmiče prolaznosti

Besmisleno je podnijeti toliko za jedan vidik
Ili tražiti ljubav iznad istine
Danas pjesma nije osvajanje

Mi se ne nadamo i ne izdajemo život
I sudbina pjesme je sve sličnija našoj

Pjevati ne znači više od živjeti
Ali ni razlozi za pjesmu nisu manji
Jer ona nije ni slika ni oslabljeni život
U njoj je i danas sve a gubitak je u životu

U pjesmi je ostalo samo čekanje
Kao da se sa srcem sve dogodilo

Razumno govorimo o pjesmama
Jer samo tako se vidi koliko ih volimo
I da se s ovim znanjem može i drugo raditi
Ali mi se ne bojimo pjesama jer se ne bojimo života
I ne prijetimo i ne tugujemo
Jer mi ne tražimo ni pobjedu ni zaštitu
Jer put života i put pjesme
Isto su izgubili i isto ih održava

Kroz pjesmu se sada sudbina razara
I sa svakom pjesmom pjesma se raspada
Da se mire oni koji još ne znaju
Ni raditi ni umrijeti bez srca





Introductory meditation from "The echo"


The heart is here, as is the past
A poem is no more than hesitation
Poets are alive because of timidity
There is splendor but no warmth

We don't save what we mention
Because the words are only usable now
One should work with a poem

After the heart mathematics are useless
What we can calculate we can outlive
And every skill we can evaluate and pay for

One of us grieves in solitude, but this is not a victory
One doesn't conquer death in shadows' company
Revived tales are for the theater
Only real life escapes the transitory

It is nonsense to endure so much for a view
Or to seek love above truth
Nowadays the poem is not a conquest

We don't hope, and we don't betray life
And the poem's destiny is very similar to our own

To write poems means no more than to live
But the reasons for the poem are not lesser ones
Because it is neither an image nor a watered-down life
Nowadays everything is in the poem, and life is the loser

In the poem only the expectation is left
As everything concerning the heart is over

We talk reasonably about the poems
For only in this way can one see how much we love them
And that one with this knowledge can work on something else
But we are not afraid of the poems because we are not afraid of life
And we don't threaten, we don't grieve
Because we seek neither victory nor protection
Because life's road and the poem's road
Have had the same loss and the same gain

Through the poem one destroys one's destiny
And with every poem the poem decomposes
In order to silence those who still don't know
Either how to work or to die without the heart


Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar