S malo snage uđe u taj dan
Ali zar nije u snovima nekoć dječakom uzlazio sve slabiji
teško dišući uz visoke stepenice koje
kao da je od neba do zemlje razastrlo usplahireno sunce?
U hladu drijemala grana do grane licem uz lice
Učas se sve ukipi
I tada neke čudne vode počeše da grgolje
Njen se glas spajao s oblacima
Usred podneva pojaviše se zvijezde do sunca
Zvučni mu lahor prostruji grudima
Otada pamti na svojim usnama
dodir njenih usana
dvije vlati trave
Dvije vlati trave koje s vremenom postajahu
sve gorče
Sve dok ga nisu svojom gorčinom otrovale
I poput teškog bogalja ubi svaki vedri osmijeh u sebi
0 comments:
Objavi komentar