U svjetlosti

Već očajan i lišen moći,

Ja nisam očekivo spas.

Tada u čemernoj samoći,

Tvoj nježni začuo sam glas.

I on je bio kao zov

Na novi put, na život nov.

I ti mi ruku svoju pruži,

I ljubav nas u jedno združi.

Kako je duga bila noć

U kojoj, draga, tebe snivah!

Već mislio sam: nećeš doć.

I rekoh: ona ti je živa

u tvojoj želji, tvome snu,

al odista je nema tu.

Zemaljskim stazama ne kroči

Ta, čije divne čekaš oči.

A gledaj: nebo sija plavlje

Otkada ugledah tvoj lik.

Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje

Ugušiše u srcu krik.

Očima tvojim obasjani

Protiču sada moji dani.

Raskošan, rujan, vedar, žut,

Otvara jesen za nas put.

Pođimo zagrljeni ,draga,

O ovaj začarani svijet;

U ljubavi je čudna snaga,

Što korak pretvara u let.

Od poljubaca, zagrljaja

Sve oko nas je puno sjaja.

Duboka sreća svuda zri,

Jer sobom nosimo je mi.

Dobriša Cesarić

Vinko Kalinić