Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Reditus
Quis scit (heu, nemo, nemo quidquam scit.
Fragilis est scientia!)
Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
Fortasse sunt somnia.
Amor nobis adhuc accidere possit,
Accidere - aio,
Sed nescio utrum eum velim
An nolim.
In mari vitae quod in aeternum fervet,
Quod in aeternum evaporat,
Creantur rursus, conveniunt rursus
Forsitan eaedem gluttae -
Cum autem sidereo itinere aeternitas praeterierit,
Una aeternitas vana
In basio iterum inveniri possint
Aliqua eadem ora.
Forsitan uno vespere apparebis
Praeclara, in caeruleo,
Non opinans te lucem tuam fudisse
In meam priscam realitatem,
Et ego, qui scribo corde tui pleno
Has rimas miras
Heu, non sciam, essentiae meae cupido,
Quod sit nomen tuum.
Si autem in isto momento anima
suam aurem tetenderit,
Certa voce mens omnia,
Quae sensus susurrat, obtundet;
Ad lychnos vespertinos furtim nos spectabimus
Ut peregrini,
Quantum aliquae catenae veteres nos alligant,
Omni conscientia vacui.
Sed tempus movetur, sed tempus movetur,
In circulo Solis modo
Rursum, quod erat, nobis fert:
Et laetitiam et tristitiam.
At oculi effulgebunt, manus se invenient
Corda quoque surgent -
Et caeci ad vestigia vitae actae
Per ea ipsa ibimus.
Quis scit (heu, nemo, nemo quidquam scit.
Fragilis est scientia!)
Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
fortasse sunt somnia.
Amor nobis adhuc accidere possit,
accidere - aio,
sed nescio utrum eum velim
an nolim.
Fragilis est scientia!)
Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
Fortasse sunt somnia.
Amor nobis adhuc accidere possit,
Accidere - aio,
Sed nescio utrum eum velim
An nolim.
In mari vitae quod in aeternum fervet,
Quod in aeternum evaporat,
Creantur rursus, conveniunt rursus
Forsitan eaedem gluttae -
Cum autem sidereo itinere aeternitas praeterierit,
Una aeternitas vana
In basio iterum inveniri possint
Aliqua eadem ora.
Forsitan uno vespere apparebis
Praeclara, in caeruleo,
Non opinans te lucem tuam fudisse
In meam priscam realitatem,
Et ego, qui scribo corde tui pleno
Has rimas miras
Heu, non sciam, essentiae meae cupido,
Quod sit nomen tuum.
Si autem in isto momento anima
suam aurem tetenderit,
Certa voce mens omnia,
Quae sensus susurrat, obtundet;
Ad lychnos vespertinos furtim nos spectabimus
Ut peregrini,
Quantum aliquae catenae veteres nos alligant,
Omni conscientia vacui.
Sed tempus movetur, sed tempus movetur,
In circulo Solis modo
Rursum, quod erat, nobis fert:
Et laetitiam et tristitiam.
At oculi effulgebunt, manus se invenient
Corda quoque surgent -
Et caeci ad vestigia vitae actae
Per ea ipsa ibimus.
Quis scit (heu, nemo, nemo quidquam scit.
Fragilis est scientia!)
Fortasse in me cecidit veritatis taenia,
fortasse sunt somnia.
Amor nobis adhuc accidere possit,
accidere - aio,
sed nescio utrum eum velim
an nolim.
0 comments:
Objavi komentar