Krećemo na putovanja preko država
(da, širom svijeta, prisiljeni ovim pjesmama
putujemo odsada svakom kopnu, svakom moru),
mi, voljni da sve naučimo, da svemu druge podučimo i da sve ljubimo.
Promatrali smo kako se godišnja doba razvijaju i prolaze,
i rekosmo: zašto ne bi čovjek ili žena
upravo kao i doba razvijali i istočili se?
Boravismo trenutak u nekom gradu i trgovištu,
prolazimo kroza Kanadu, Sjeveroistok, prostranu dolinu Mississippija i južne države;
pregovaramo kao ravni s ravnima ravnopravni sa svim državama;
izlažemo sebe kušnji i pozivamo ljude i žene da čuju;
kažemo sami po sebi: "Sjeti se, ne boj se, budi bezazlen, navijesti tijelo i dušu,
proboravi malo i proslijedi, budi izdašan, umjeren, čedan i magnetičan,
a što ti istočiš, ufam se da će se vratiti kako se doba vraćaju
i da će biti onako vrijedno kao i sezone."
(Preveo: Tin Ujević)
0 comments:
Objavi komentar