Susreo sam jednoga žreca,
on je išao kroz vrevu i šarenilo svijeta
po poljima umjetnosti i nauke, uživanja, osjećaja da sabire idole.
Unesi u svoju pjesmu, govorio je on,
ne više šaroliki sat ni dan ni odsječke ni dijelove,
unesi najprije prije drugoga kao svjetlost za me i ulaznu pjesmu
riječ o idolima.
Uvijek nejasno postanje,
uvijek rašćenje i zaokružavanje kružnice,
uvijek vršak i na koncu stapanje (da bi se izvjesno počelo ponovo);
idoli! idoli!
Uvijek promjenljivo,
uvijek gradiva koja se mijenjaju, mrve, ponovo vežu,
uvijek radione, božanske tvornice koje izgrađuju idole.
Gle, bio ja ili vi,
bila žena, čovjek, država, poznata ili nepoznata,
prividno smo čvrsto bogatstvo, snaga, građa ljepote, no zbiljski gradimo idole.
Prolazna prividnost,
srž umjetnikova raspoloženja ili marljivog rada učenjaka,
rintanje ratnika, mučenika, junaka povodi se za svojim idolom.
Od svakoga ljudskoga života
(pribravši, porazmjestivši pojedinosti, ne izostavivši nijednu misao, uzbuđenje, čin) cjelina, izbroj ili kratica u pregledu, sve skupa
nalazi se u svojem idolu.
Drevni nagon
utemeljen na starim vrhuncima, gle! i novijim višim vrhuncima ponovo postignuti znanošću i novovjekošću, drevni nagon: idoli.
Sadašnjica danas i ovdje,
prometni, uzavreli, zamršeni vir Amerike,
spojenih i odvojenih težnja, porađa današnje idole.
Oni se s prošlošću
iščezlih zemalja, svih kraljevina preko mora,
starih osvajača, starih ratova, drevnih putovanja po moru priključuju idolima.
Gustoće, raštenje, pročelja,
planinske naslage, tla, hridine, gorostasna stabla
daleko rođena, daleko umiru, te dugo zavještaju vjekovječne idole.
Zamršene pomamne, ekstatične,
te je vidljiva samo maternica, iz koje se rađaju s kružnim težnjama da oblikuju i oblikuju i oblikuju svemoćni zemljin idol.
Čitav prostor, cijelo vrijeme
(zvijezde, strahoviti poremećaji sunca
koja se nadimaju, ruše, okončavaju, služe dužoj ili kraćoj svrsi)
ispunjeni su samo idolima.
Bešumne mirijade,
beskrajni oceani u koje utječu rijeke,
bezbrojne odvojene slobodne istovetnosti, poput očinjega vida,
prave stvarnosti jesu idoli.
Nije ovo svijet,
nisu ovo svemiri; ono su svemiri,
svrha i konac, uvijek trajni smisao života:
idoli, idoli.
Dalje od tvojega predavanja, učeni profesore,
dalje od tvojega teleskopa i spektroskopa, oštrooki opažaču,
dalje od svake matematike,
dalje od kirurgije i anatomije liječnika, dalje od kemičara
s njegovom kemijom,
sućnosti, sućnosti jesu idoli.
Pomični, ipak nepomični,
uvijek će biti, jesu bili i jesu,
te vijaju sadašnjost k beskrajnoj budućnosti,
idoli, idoli, idoli.
Prorok je bard,
moraju ih ipak očuvati, samo na višim stupnjima,
zavještati ih Novom vijeku, Demokraciji,
protumačiti ih njima:
Boga i idole.
A ti, moja dušo,
radosti, neprestane kretnje, zanosi,
ti si konačno obilno nahranila svoju čežnju, spremila se da dočekaš
tvoje kormilare: idole.
Tvoje neumrlo tijelo,
tijelo koje se sakriva unutar tijela,
jedini smisao tvojeg vanjskog oblika, ono zbiljski Ja u meni;
također je slika i idol.
Tvoje prave pjesme nisu u tvojim pjesmama,
nisu posebne arije za pjevanje, nisu samostalne,
nego izviru iz cjeline, popinju se do vrhovnoga i plutaju, kao okrugli sferični idol.
(Preveo: Tin Ujević)
0 comments:
Objavi komentar