Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa čudnom čeznjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi.
Razmišljaju o sebi često
I prevarit će se kadikad,
Da su jedno drugo našli,
A neće se naći nikad.
Pa ipak, on će jednom doć
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu misleć koju traži,
Ni slutit neće, da mu jorgan
Pokrivaše već njene draži.
I možda će u restoranu
Iz one čase on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
Dobriša Cesarić
0 comments:
Objavi komentar