Ne razumije se u šale,
u zvijezde, u mostove,
u tkalaštvo, u rudarstvo, u obradu zemlje,
u brodogradnju i pravljenje kolača.
U naše razgovore o planovima za sutra
ubacuje svoju posljednju riječ
mimo teme.
Ne umije čak ni ono
što je neposredno
u vezi s njezinom strukom:
niti grob iskopati,
niti lijes sklepati,
niti pospremiti za sobom.
Zauzeta ubijanjem,
čini to bilo kako,
bez sustava i vještine.
Kao da na svakome od nas tek uči.
Trijumfi na jednu stranu,
ali koliko poraza,
promašenih udaraca
i ponovo započetih pokušaja!
Ponekad nema snage
da muhu iz zraka obori.
Ne s jednom gusjenicom
gubi trku u puzanju.
Svi ti gomolji, mahune,ticala, peraje,
traheje,svadbeno perje i zimsko krzno
govore o zaostacima
u njezinu traljavu poslu.
Zlovolja nije dovoljna
pa ni naša pomoć u ratovima i prevratima,
čak je i to, bar dosad, premalo.
Srca udaraju u jajima.
Rastu kosturi dojenčadi.
Sjemenje stiže do prva dva listića,
a često i do visokog drveća na obzoru.
Tko tvrdi da je svemoguća,
sam je živ dokaz da svemoguća nije.
Nema takva života
koji makar jedan tren
ne bi bio besmrtan.
Smrt
uvijek za taj tren dohodi prekasno.
Uzalud trese kvakom nevidljivih vrata.
Tko je koliko stigao,
to mu oduzeti ne može.
Wisława Szymborska
0 comments:
Objavi komentar